Elektromioneurografija

Elektromioneurografija (EMNG) je elektrofiziološka metoda koja se primenjuje za dijagnostiku bolesti kičmene moždine i nervnih korenova, pleksusa, motornih i senzitivnih nerava, neuromišićne spojnice i mišića. Sastoji se od dva osnovna pregleda: elektromiografije i studije sporovodljivosti nervnih vlakana ili elektroneurografije /ENG/.

Elektromiografija analizira električnu aktivnost mišića. Iglena insercija dovodi do ekscitacije skeletnog mišića stvaranjem niza akcionih potencijala (AP) koji su kratkog trajanja i male amplitude, a koji se gube po prestanku pomeranja igle. Opisana aktivnost se naziva normalna inserciona aktivnost. Produžena inserciona aktivnost može se videti kod denervacije mišića ili kod bolesti mišića. Spontana denervaciona aktivnost može biti različitog tipa i mesta nastanka. Postojanje fibrilacija, pozitivnih denervacionih potencijala (PDP) i fascikulacija se viđa kod oboljenja perifernog motornog neurona i mišića. Spontana denervaciona aktivnost tipa miotonog pražnjenja se registruje kod pacijenata sa bolestima mišića (miotonična distrofija). Za razliku od fibrilacija, fascikulacije se mogu videti golim okom i deo su bolesti motornog neurona, neuropatija, ali i radikulopatija (ređe). Miotono izbijanje je specifičan oblik spontane aktivnosti koja se registruje u fazi relaksacije, tipa visokofrekventnog izbijanja potencijala. Ovaj tip EMG aktivnosti karakteriše miopatije sa miotoničnim fenomenima (miotonična distrofija, kongenitalna miotonija), ali i neke kanalopatije (hiperkalijemijska periodična paraliza).

Drugi deo EMG pregleda podrazumeva analizu potencijala tokom voljne mišićne kontrakcije. Broj i izgled dobijenih potencijala, kao i način i stepen njihovog izbijanja, može ukazati na dijagnozu primarne bolesti mišićnih vlakana (miopatija), bolesti donjeg motornog neurona, odnosno motornih nerava. Povećanje amplitude i trajanja dobijenih potencijala motornih jedinica uz različit stepen njihovih faza (povećanje ili smanjenje u zavisnosti od dužine trajanja bolesti) ide u prilog neurogenoj leziji. Postojanje mišićnih potencijala koji su male amplitude, kratkog trajanja i polifaznog izgleda, ukazuje na gubitak pojedinih mišićnih vlakana, što odgovara mišićnom oboljenju (miopatski potencijali).

Za analizu potencijala motornih jedinica se koriste različiti kvantitativni EMG testovi kao što su: obrat amplitude, analiza gustine vlakana i multi MUP analiza. Primena ovih testova je posebno značajna za razlikovanje miopatskih od reinervacionih potencijala, naročito u bolestima koje imaju sličnu kliničku prezentaciju /npr. SMA versus FSH/.

Elektroneurografija /ENG/ je elektrofiziološka metoda kojom se analiziraju amplitude dobijenih odgovora i određuju brzina provođenja nervnih vlakana. Ovim testovima se određuje da li je patološkim procesom primarno zahvaćen mijelin ili akson, da li su oštećena samo motorna, senzitivna ili mešovita nervna vlakna, odnosno, kakva je njegova rasprostranjenost (mononeuropatija, polineuropatija, mononeuritis multipleks).

 Za test motorne sprovodljivosti, površna registraciona elektroda se postavlja na odgovarajući mišić, dok se stimulaciona elektroda stavlja na testirani nerv na dva nivoa (distalna i proksimalna tačka stimulacije). Dobijeni mišićni potencijal predstavlja zbir AP svih mišićnih vlakana. Vrednosti dobijenih latenci, veličine amplitude i trajanja potencijala ukazuju na oštećenje aksona i/ili mijelina. Motorna brzina provođenja (MBP) se određuje iz formule v = d/t, koja predstavlja količnik razlike rastojanja (d) i vremena (latenca, t) dobijenih prilikom proksimalne i distalne stimulacije. Za test sprovodljivosti senzitivnih vlakana, registracione elektrode se stavljaju na odgovarajuća mesta (gde su nervi površnije lokalizovani).

Test repetitivne stimulacije predstavlja specifičan EMG test kojim se ispituje stanje neuromišićne spojnice. Repetitivna stimulacija odgovarajućeg perifernog nerva (n. radialis, n. accesorius i n. facialis) uslovljava sinhorno stvaranje evociranog potencijala mišića (m. anconeus, m. trapezius, m. nasalis). Kod bolesnika za mijastenijom gravis, usled otežanog oslobađanja acetilholinskog receptora, dolazi do pada amplitude zbirnog mišićnog potencijala već posle drugog ili trećeg stimulusa. Opšte je prihvaćen stav da pad amplitude četvrtog potencijala u odnosu na prvi potencijal od 10 % (dekrement) primenom pojedinačne stimulacije od 3 Hz, ukazuje na poremećaj na nivou neuromišićne spojnice. Nasuprot tome, porast vrednosti dobijenih potencijala nakon testa zamorljivosti za oko 100% u odnosu na početne vrednosti (inkrement), može ukazati na presinaptičko oštećenje transmisije (mijastenični sindrom).

Za testiranje autonomnog nervnog sistema /ANS/ mogu se koristiti testovi analize simpatičkog ANS, kao što JE simpatetički odgovor kože /SSR/ i parasimatičkog ANS, kao što je RR interval.

Elekrtomiografijom je takođe obuhvaćeno ispitivanje različitih refleksa  -F talas, H refleks, BLINK refleks, ali i ispitivanje facijalnog nerva i mišića inervisanog ovim nervom.

Osnovne indikacije za EMNG pregled su sledeće dijagnoze:

  1. Bolest motoneurona.
  2. Radikulopatije.
  3. Brahijalne i lumbosakralne pleksopatije.
  4. Mononeuropatihje.
  5. Polineuropatijom
  6. Bolesti neuromišićne spojnice.
  7. Miopatije.
  8. Lezije facijalnog nerva.