Evocirani potencijali

Evocirani potencijali (EP) ili izazvani odgovori predstavljaju električni potencijali porekla nervnog tkiva koji su pobuđeni nekim spoljnim stimulusom. Ovi potencijali prate podraživanje nekog čulnog modaliteta (vremenski su udrženi sa podražajem) i na taj način se lako mogu razlikovati od spontano generisane električne aktivnosti koja se detektuje EEG-om, EMG-om ili nekim drugim elektrofiziološkim metodama.

Kada govorimo o evociranim potencijalima najčešće mislimo na senzorne ili čulne evocirane potencijale koji su porekla centralnog nervnog sistema. U neurofiziološkoj praksi se primenjuje više modaliteta EP (multimodalni EP) za ispitivanje funkcija različitih senzornih sistema. Registruju se površinskim elektrodama sa poglavine, a nastaju ciljanim podraživanjem čula vida (vizuelni evocirani potencijali – VEP), čula sluha (auditivni evocirani potencijali – AEP) i taktilnih čula sa ekstremiteta (somatosenzorni evocirani potencijali -SSEP). Ovi potencijali spadaju u grupu takozvanih “ranih” evociranih potencijala za razliku od “kasnih” evociranih potencijala kao što su: P300 potencijali (koji se danas primenjuju u istraživanju kognitivnih procesa) ili olfaktivni i gustativni potencijali.

Istraživanja ovih potencijala počela su 30-ih godina prošlog veka, ubrzo nakon otkrića EEG-a od strane Hansa Bergera. EP u ispitivanju i praćenju neuroloških bolesti prvi je primenio Dowson 1947. godine. Klinička primena pojedinih evociranih potencijala počela je 70-ih godina 20. veka. Danas se MEP široko primenjuju u:

  • ispitivanju funkcije senzornog sistema,
  • detekciji klinički nemih zona,
  • utvrđivanju anatomske distribucije lezije,
  • praćenju dinamike promena u vremenu i prostoru,
  • intraoperativnom monitoringu,
  • praćenju funkcija senzornih sistema u jedinicama intenzivne nege,
  • evaluaciji efekata terapijskih postupaka.

Prednosti evociranih potencijala u odnosu na druge tehnike kojima se funkcionalno procenjuje CNS su: neinvazivnost, odsustvo štetnih posledica, objektivnost, nemogućnost svesne kontrole, nepromenljivost na medikamente i anestetike.

Nedostatak EP je što ne pružaju etiološke informacije.

Vizuelni evocirani potencijali (VEP)

Vizuelni evocirani potencijali procenjuju strukturni i funkcionalni integritet vidinih puteva od retine do okcipitalnog korteksa (počevši od optičkog nerva, optičke hijazme, optičke radijacije pa sve do kalkarine fisure). Vizuelni evocirani potencijali se mogu izazivati strukturisanim i nestrukturisanim svetlosnim stimulusima. Odogvori izazvani strukturisanim stimulusima nazivaju se “pattern” VEPs ili PVEP. Odgovori izazvani nestrukturisanim stimulusima su fleš (engl. “flash”) VEP ili FVEP. Strukturisani vizuelni stimulusi izazivaju odgovore koji imaju mnogo manju intra- i interindividualnu varijabilnost od odgovora sa nestrukturisanim vizuelnim stimulusima. PVEP testiranje otkriva male poremećaje u vidnom putu sa mnogo većom senzitivnošću i tačnošću nego FVEP testiranje.

PVEP testiranje celog vidnog polja je najsenzitivnije u detekciji lezija vizuelnog sistema pre optičke hijazme. Većina odgovora P100 nastaje u neuralnim elementima oka koji opslužuju 8—l0 centralnih stepeni vidnog polja. Osnovni izgled talasa pattern VEP-a dobijenih pomoću okcipitalnih elektroda ima oblik slova V i sledeće komponente: inicijalni negativni odziv (N1 ili N75) koji je praćen velikim pozitivnim odzivom P1 ili P100 (koji je najstabilnija i najznačajnija komponenta ovog signala), za kojim sledi N2 ili N145 negativni talas (brojevi u zagradi predstavljaju srednju vrednost očekivanih latencija odgovora nakon primene stimulusa).

Auditivni evocirani potencijali (AEP)

Auditivni evocirani potencijali su odgovori moždanog stabla kratke latencije koji se javljaju unutar 10-15 ms nakon odgovarajućeg zvučnog stimulusa kod zdravih ispitanika (engleska skraćenica je BAEP/BAER – brainsteam auditory evoked potentials/response). Koriste se za procenu funkcije slušnog nerva i auditivnih puteva u moždanom stablu.

Signal dobijen ovom metodom tipično ima 5 takozvanih “pikova” za koje se predpostavlja da su sledećeg porekla: I – VIII kranijalni nerv, II – kohlearna jedra i VIII kranijalni nerv, III –  istostrano gornje olivarno jedro (pons), IV – jedra i aksoni lateralnog lemniskusa, V – donji kolikulus (mezencefalon) (Slika 3).

Slika 3. Prikaz lokalizacije elektroda i dobijenog signala kod BAEP

Somatosenzorni evocirani potencijali (SSEP)

Somatosenzorni evocirani potencijali ili SSEP su elektrofiziološki odgovori koji se dobijaju sa nekoliko elektroda postavljenih na putu prenosa senzornog stimulusa nastalog podraživanjem n. medianusa ili n. tibialisa električnom draži. Smatra se da su komponente signala snimljenog sa n. medianusa sledećeg porekla: Erbova tačka – brahijalni pleksus; N11, N13 – dorzalne kolumne, nucleus cuneatus; P14 – medijalni lemniskus; N18 – subkortikalni putevi; N20-P25 – primarni senzorni korteks; N35-P45 – sekundarni senzorni korteks. Za komponente signala snimljenog sa n. tibialisa smatra se da potiču sa sledećih lokalizacija: N22 – mesto ulaska nervnih korenova u dorzalne rogove sive mase lumbosakralnog dela kičmene moždine; N29 – nucleus gracilis; P31 – moždano stablo; N34 – moždano stablo; P37 – primarni senzorni korteks (Slike 4 i 5).

Indikacije za kliničku primenu evociranih potencijala

Kliničke indikacije za vizuelno evocirane potencijale (VEP):

  1. Abetalipoproteinemija
  2. Albinizam
  3. Alkoholizam
  4. Alzheimer-ova bolest
  5. Ataxia-teleangiectasia
  6. Charcot-Marie-Tooth-ova bolest
  7. Chediak-Higashi-jev sindrom
  8. Cistična fibroza pankreasa
  9. Devic-ova bolest
  10. Diabetes mellitus
  11. Friedreich-ova ataksija
  12. Funikularna mijeloza
  13. Hepatička insuficijencija
  14. Hidrocefalus
  15. Hipotireoidizam
  16. Hronična inflamatorna demijelinizirajuća polineuropatija
  17. Hronične progresivne mijelopatije
  18. Huntington-ova horeja
  19. Idiopatske optičke neuropatije
  20. Ishemička optička neuropatija
  21. Koma
  22. Kompresivna optička neuropatija
  23. Kontuzija mozga
  24. Kortikalno slepilo
  25. Leber-ova hereditarna optička neuropatija
  26. Leukodistrofije
  27. Migrena
  28. Miotonička distrofija
  29. Mitohondrijske bolesti
  30. Mukopolisaharidoze
  31. Multipla skleroza
  32. Neonatalna asfiksija
  33. Neuritis n. optici
  34. Neurofibromatoza
  35. Neuronska ceroidna lipofuscinoza
  36. Neurosifilis
  37. Parkinson-ova bolest
  38. Progresivna mioklonička epilepsija
  39. Psihogeno slepilo i simulacija
  40. Renalna insuficijencija
  41. Sarkoidoza
  42. Spinocerebelarne degeneracije
  43. Toksičke optičke neuropatije
  44. Tumor selarne regije
  45. Wilson-ova bolest

Kliničke indikacije za auditivno evocirane potencijale (AEP):

  1. Abetalipoproteinemija
  2. Alkoholizam
  3. Amiotrofička lateralna skleroza
  4. Arnold-Chiari-jeva malformacija
  5. Arterio-venske malformacije u zadnjoj lobanjskoj jami
  6. Autizam
  7. Bazilarna migrena
  8. Bilirubinska encefalopatija
  9. Bolest javorovog sirupa
  10. Centralna pontina mijelinoliza
  11. Charcot-Marie-Tooth-ova bolest
  12. Diabetes mellitus
  13. Down-ov sindrom
  14. Fenilketonurija
  15. Friedreich-ova ataksija
  16. Funikularna mijeloza
  17. Guillain-Barre-ov sindrom
  18. Hemifacijalni spazmi
  19. Hemoragije u moždanom stablu
  20. Hereditarna spastička paraplegija
  21. Hidrocefalus
  22. Hiperglicinemija
  23. Hipotireoidizam
  24. Ishemija u moždanom stablu (TIA)
  25. Koma
  26. Kontuzija mozga
  27. Kortikalna gluvoća
  28. Leber-ova hereditarna optička neuropatija
  29. Leigh-ova bolest
  30. Leukodistrofije
  31. Meningitisi
  32. Menkes-ova bolest
  33. Mitohondrijske bolesti
  34. Mukopolisaharidoze
  35. Multipla skleroza
  36. Neurinom akustikusa
  37. Neurofibromatoza
  38. Neurolipidoze
  39. Niemann-Pick-ova bolest
  40. Palatalni mioklonus
  41. Parkinson-ova bolest
  42. Perinatalna asfiksija
  43. Porodična disautonomija
  44. Progresivna supranuklearna paraliza
  45. Progresivne miokloničke epilepsije
  46. Psihogena gluvoća i simulacija
  47. Renalna insuficijencija
  48. Sarkoidoza
  49. Sindrom stečene imunodeficijencije
  50. Siringobulbija
  51. Spastička disfonija
  52. Spinocerebelarne degeneracije
  53. Subakutni sklerozirajući panencefalitis
  54. Tumor moždanog stabla
  55. Tumor pontocerebelarnog ugla
  56. Wilson-ova bolest
  57. Zellweger-ov sindrom

Kliničke indikacije za somatosenzorne evocirane potencijale (SSEP):

  1. Abetalipoproteinemija
  2. Alzheimer-ova bolest
  3. Arnold-Chiari-jeva malformacija
  4. Bilirubinska encefalopatija
  5. Bolest motornog neurona
  6. Cervikalna mijelopatija
  7. Cervikalne radikulopatije
  8. Charcot-Marie-Tooth-ova bolest
  9. Diabetes mellitus
  10. Friedreich-ova bolest
  11. Funikularna mijeloza
  12. Galaktozemija
  13. Gangliozidoze
  14. Guillain-Barre-ov sindrom
  15. Hemoragija u moždanom stablu
  16. Hepatička insuficijencija
  17. Hipertireoidizam
  18. Hronična stečena demijelinizirajuća neuropatija
  19. Huntington-ova horea
  20. Ishemija u moždanom stablu
  21. Jacob-Creutzfeldt-ova bolest
  22. Juvenilna mioklonička epilepsija
  23. Koma
  24. Leukodistrofije
  25. Miotonička distrofija
  26. Mukopolisaharidoze
  27. Multiinfarktna demencija
  28. Multipla skleroza
  29. Neuronska ceroidna lipofuscinoza
  30. Parkinson-ova bolest
  31. Perinatalna asfiksija
  32. Progresivna supranuklearna paraliza
  33. Progresivne miokloničke epilepsije
  34. Psihogene slabosti i simulacija
  35. Renalna insuficijencija
  36. Sarkoidoza
  37. Sindrom stečene imunodeficijencije
  38. Sindrom opstrukcije toraksnog izlaza
  39. Siringomijelija
  40. Spinocerebelarne degeneracije
  41. Subarahnoidna hemoragija
  42. Traume brahijalnog pleksusa
  43. Traume cervikalnih korenova
  44. Tumori moždanog stabla